Powered By Blogger

понедељак, 20. фебруар 2012.

BALADA O ANDJELKI


                                                                                                                                                                                                                               
                                     VisnjaNs,  Z.M.  Jednoj zeni   http://youtu.be/3MCVIs_                                                                                                                 
 Andjelka je sva ko cigra
 i kad hoda ,pomisli  se, ona igra.
Nemirna duha ko da svrtista nema,
eto takva je cudna priroda njena.
Smiren, a dug razgovor celonocni,
sa njom imadoh u sklonistu.
Bilo je to 24.marta 1999.g.
Te nas noci bombardovase,
samo Bog zna sto ,silnici mocni!
Pricasmo bas dugo o mnogo cemu
i tako saznah bojaznost njenu.
Iako nas Kovacevicka prekinu 
Molbom da joj iscasen kuk u leziste vratim,
trudih se da svaku joj rec pomno pratim !
Naime , Andjelka je veoma mnogo zelela postati mati.
Bracno vreme je prolazilo i mislila je
da je Svevisnji  time nece darivati.
Tapsuci je po ruci ,o kao iz topa rekoh joj ja
Cudeci se sto to meni Andjelka prica.
„ Ooo Andjelka,da bi ti bila BLAGOSLOVENA,
Jedino je potrebno da si opustena.
Tvoje ce porodicno gnezdo da svije
prelepa devojcica sto ce u krevetcu da ti snije.
Ne brini uskoro ce biti kraj tvojoj muci!
Radjace ti se i unuci!
Strepnja tvoja o zacecu,
dogodice se ubrzo, kriti ti necu.
Eto, toliko ti mogu reci ,
ali,samo o tvojoj uskoroj sreci".
Ona u tren poce tome da se smesi.
znala sam instinktivno da ce
njen problem najbrze moguce da se resi!
A onda ,od tog razgovora ,
do izrecenog joj zbora,
u vihoru rata i problema
za sve nas kao nocna mora,
ugledah Andjelku,kako zuri u susret meni,
tapsuci rukom po stomacicu,
rece , „ Ranko i ja, mi smo blagosloveni“.
OOO,BOZE, tako mi bese drago,
 Neznam sto mi je u dusi odzvanjalo za nju ovo,
sto mnogo mi bese cudno!
(Andjelka ,o ti ljudska za
mnoga opisivanja  sago!)

O,naravno ne izgovorih joj to. 
Ali sto to,pa- do sada se iskristalilo!.
Da, verujte bez sale tako mi bese drago,
drago, zbog nje i bebe joj jos nerodjene!
Ratna su cuda prosla za meseca nekolika,
Prodje jos koji i rodi se Andjelkina Teodora!
O kad se samo setim moje radosti,
U tudjini od njenih i njegovih ,
radost joj upriliciti,
krenusmo do Ranka i Andjelke brzinom put vetra,
ja srecna baka i moja unuka Petra!
Aaaaaaaaa, od onda ,pa sve do danas,
Ne zelim da komentarisem o tome,
koliko se seca svega toga ona,
ali ja sam ovu baladu o tome stvorila,
sto bih ja rekla „onako kako mi savetovase
Marija  Sveta Dona“.
O kako je lepo da, znati unapred  vesti radosne te,
sto i ko mi to salje unapred  iz vasione
O Boze ,kako li  stizu informacije te do mene?
Kazem ,opet, „Drago mi je zbog cerke joj,
kao i zbog nje, zene sto za ovo pisanje inspirisase me!
Da, dragi moji citaoci,vreme leti!
Shvatam, nije da smo se namerno udaljile,
od nje mi  stize pozdrav putem internetske poruke
No, takve su cudne ljudske sudbine.
Neznam sto mi je u dusi odzvanjalo za nju,
Svejedno, ali „ovo je Bozja istina,
 ja pomislih da joj ovim poklon
na isti nacin bude urucen od mene“.
Izmedju ostalog, od onda do sada,
Andjelka u nadi da kada si u kuci sama, 
kada ti se tvoj nestasni duh za zivljenje, 
drugacije krece s namerom   da te slama.
zelim ti tad ,nemora to biti bas bez neprestanka, 
al imaj u glavi divne misli za tvog supruga Ranka.
Ni neznas da smo po  njemu rodjake
od  strane moje majke Stake,
to jest njene crnogorske Kalezicke ujcevine.
Eto ,zacrtano je da uz njega divnog budete srecne
Teodora i ti, da, Bogom odabrane vas dve.
Zato mom rodjaku Ranku u ime svega budite
njegovoj ljudskosti neizmerno zahvalne!
On, kao i svaki porodicom covek srecan 
Ponosi se time sto vas ima,
Smatrajuci da je vama dvema Bogom darivan !
Ovo su samo jos neke  mudrosti koje
 se kao i moje godine  mnoge broje  i roje !
„Da, uvijek su majke radjale mnogijeh sinaka,
nasi ce susreti biti u zavisnosti od  dijela i ucinaka!“
a tim mudrostima ne mogase da manipulise ,
niko ,pa ni najvece ljudise !
To se negde gore zapisuje,
a odavde ko zna cita i pise!
Ono sto sledi i to ce se ovde reci, 
bas kao iz  izreke stare „ispeci pa reci“ .
Da kao i uvek nadam se dobrom,
to ti zelim u momentu ovom!
A sad adio,
svaki ti potomak srecan bio!
             
Iz  zbirke „Kvantna zemlja cudesa“
BALADE O MAJCIbivstvomaria >,
Biserka Vucetic,20.februar.2012.god.  

                                                                 
                                                       

Нема коментара:

Постави коментар