Powered By Blogger

уторак, 21. фебруар 2012.

ODUZETE RADOSTI / UCE NAS MUDROVANJU






                                                                  
                                                                                                                                            
 Doroti je uživala trčati po našem voćnjaku,dok  ju je majka Munja to radosno posmatrala i pasla travu!
Naš Biserland  na porodičnom imanju
                                                                                Sve sto napisem ,stvaram unutar ovih zidina
                                                                            drago mi je ukoliko se to svidja internet čitaocima !
Kako su  bile lepe ,moja kobila Munja 
i njeno zdrebe Dorota
Eh , samo da mi ih nisu uzeli,

gde bi smo noćas bile,

verovatno bismo snegom jurile,

moja kobila Munja i njena mala devojčica Dorot(a),

kako ju je zvao slepi deda Ljuba ,

kome sam je opisivala i njegovu ruku njoj primičala,

(a tek o njemu i njegovoj baki moja dela,             
oh zbog potomaka im tako sam nevesela).

No, vratimo se kod Doroti bebice ,

 sada već zdrebica,a ja ,

ja sam ih samo volela i divlje pripitomila,

od kada su mi otišle (da ne kažem prodate) ,

srce su mi za radost zatvorile.

A išla sam ih kupiti u brda iznad Mataruške banje čak u Stolove.

Kako sam reklamu videla na televiziji,

odmah sam ih u svom dvorištu imala u viziji.

Nazvah telefonom i sve smo detalje ugovorile
vlasnica njena i ja,da nas dve !

Od malena sve mi uzimaju zlotvori,

znam  na kraju cu im Bogom doskociti.

Sada u trece doba, znam samostalna sam Dona ,

uzvracacu dobrotom koja ce ih ubijati bez pardona.

Zaklela sam se sebi ja kad kupih pauna,

da ne postoji ona tlacena Biserka,Marija

vec samo ja za organizaciju svoju ,

zbog čega to neljudski životu svome ostavljena,

a uporedo od mnogih vas ne samo na internetu ,

već i na planeti cenjena.

Od 31,01.2012.  kada mi je suprug imao infarkt.

U strahu snežnog Biserlanda,

duša mi je oplemenjena snažnim moćima.

Da, sama u ovim snežnim i olujnim noćima!

Ohrabrena pozitivnim razmišljanjem o tome da mi je podarena
životno prema ljudima dobročiniteljska uloga.

Nisu me tek onako u detinjstvu zvali Tereza ,

onoliko koliko sam ljudima pomagala

moze mi navek svirati MARSELJEZA!

Bez preuveličavanja,o meni vam može sve ovo napisati masovno moja studentarija,

koje sam profesorski kao retko ko od  kolega sve njih i svake godine videla tako kao da su najdivnija muzička Božija arija,

govoreći im pri upisu da im je zanimanje vaspitača rudarski posao,
ali imaće oni od Boga pomoć kao kad Pepeljuga skuplja proso!
Avaj, eto, ovaj me je video podsetio na to
i sve ono sto je u coveku prokleto, a što, a što,
jedino nikom od Boga nije sutra darivano,
neka to bude zanavek zapamćeno!

Ako svaki čovek shvata onda je to ovo

< Svakoga jutra kada se probudimo,

zahvalimo na jutru što nam je živima od Boga darivano!

Čitaoci ovoga živeli vi meni i ja sa vama
i setimo se bar jednom ove besede svakoga dana ,
Bogom nam darivana , 

a sada svakome od vas Božji mir
i u telu divna nirvanaaaaaaaaaaa!
Biserka M.Vučetić
iz zbirke "kvantna zemlja cudesa" bivstvomaria



                                                                       
                                               
                                                    

Нема коментара:

Постави коментар