iz okvira te zime
pred rat godine1999.
Jednoga dana, predvece ulazi na vrata
meni zena nepoznata
i pominje
prijateljstvo nase dece.
S vrata rece Biljana < pruzajuci mi ruku,
„ Znate nista drugo cisto samo da se upoznamo
.“
Da joj je potrebno da se malo ugreje,
to i bez da kaze uvideh,
raspremi se i ode
do umivaonice,
Zatim,jedva govoreci ,
sva promrzla sto
odavase je lice.
Gledah je i pomislih ooo
kako bi joj prijalo malo tople supice.
Kad ona to i rece,
“Mogla bih samo
supice malo drugarice moja!
Imam,evo,ne mora biti tvoja,
gde kuvati je kad nemam nad glavom ni krova“
i izvadi kesicu supe iz nedra svoja.
Zato je uspela zena o kojoj pisem, e, bas ova!
Od tada do danas , ne jedan,
stvorila je
sinovima i sebi svetom vise krovova.
Takva je majka ona ,retka
i bukvalno trnjem
probijase se po muci,
al nebi takva bila da ne nauci ,
iz predanja svakog svog srpskog pretka!
od bake,svog
djeda i roditelja .
O Srbijo
mucenice, mnoge su ti takve ucenice,
zato za nju ova je
pesma povelja,
jest prica , al
istinita i zivotna srpska bajka!
Kad preminu njen Pera,ostavi je i bez stana.
Iz pristinskog solitera,
napusti grad i s decom krenu svetom,
bas put golorukih proletera !
U srcu ljubav prema deci,
odrzavahu joj svi hriscanski sveci.
Vodila ju je ka uspehu cvrsta zurnalisticka
vera.
Imala je birati neuspeh kao svoj zivotni peh
ili uspeh,
Da, alternativna ta dava smera !
Okusavala se i partijski ona,
ali prevaranata je mnogo vise,
ko zna koliko miliona !
O ,Vuce Draskovicu, znam,
od mene ste na
hiljade puta pisac bolji,
ali istini na volju,partijska vam pristalica
od Bilje nijedan clan nebese bolji,
Partiju vam u
Nisu digose u visine
ljudi lupajuci u serpe Biljine.
Ma kada bi vam i portparol bila ona,
Sigurna sam da bi nam vedrije
odjekivala hriscanska obnovljena zvona !
A za merenje njene ljubavi majke prema deci,
jos nije izmisljena ta za merenje mera.
Eto Milane i Miroslave < Mazo,
dok papire za
drzavljanstvo svedsko cekas,
ovde se nasa Lelejska gora
na drugi nacin osmisljati mora !
Da opisem sve njene nedace,
hrabrost i sinovljevu joj radost sada,
sto priredi im jedna ambasada,
malo je listova sto ima moja sveska,
da opisem ovo dok im se sreca smeska,
jer njihova nova domovina je Svedska !
Tako ispunise im
se za tamo snovi,
spojise se braca,njeni
sinovi,
O prici ovoj
moglo bi biti nikada kraja.
Znam,rado bi je citala nasa internetska raja.
Za zivota jos ovo moze da joj se upise,
lepo joj stoji na
licu osmeh kraj dragog joj Velise!
Iz zbirke „Kvantna zemlja cudesa“
bivstvomaria,
Biserka Vucetic,19.februar,2012.g.

Ja sam umela napisati baladu o tebi ovako u nadi da ce ti se dopasti.
ОдговориИзбриши